Dan sredstava društvenog priopćavanja

Dogadanja | 16.05.2018.

Poruka pape Franje za 52. Svjetski dan sredstava društvene komunikacije

"Istina će vas osloboditi" (Iv 8, 32). Fake news i novinarstvo mira

Draga braćo i sestre,

komunikacija je dio Božjeg nauma sa čovjekom i osnovni način na koji doživljavamo zajedništvo. Čovjek, stvoren na sliku i priliku svoga Stvoritelja, može izraziti i dijeliti sve što je istinito, dobro i lijepo. Kadar je opisati svoja iskustva i svijet koji ga okružuje, i tako stvarati povijesno sjećanje i razumjeti zbivanja. Ali ako čovjek slijedi vlastitu oholost i sebičnost, tada može i svoju sposobnost komunikacije koristiti na krivi način kao što se vidi od samih početaka iz biblijskih izvješća o Kajinu i Abelu i Babilonskoj kuli (usp. Post 4, 4-16; 11, 1-9). Iskrivljivanje istine tipični je znak toga izobličavanja, kako na pojedinačnoj razini tako i na razini zajednice. Naprotiv, kad smo vjerni Božjem planu, komunikacija postaje djelotvoran izraz našeg odgovornog traganja za istinom i našeg stremljenja dobru.

U današnjem svijetu sve brže komunikacije i digitalnih sustava, svjedoci smo širenja onoga što se naziva "lažne vijesti", takozvane fake news. To nas poziva na razmišljanje i zato sam odlučio u ovoj poruci vratiti se temi istine o čemu su već više puta govorili moji predšasnici počevši od pape Pavla VI. (usp. Poruka iz 1972. godine: "Društvene komunikacije u službi istine"). Na taj način želim dati doprinos zajedničkom nastojanju oko sprječavanja širenja lažnih vijesti i ponovnom otkrivanju dostojanstva novinarskog zanimanja i osobne odgovornosti novinara u priopćivanju istine.

1. Što je to lažno u "lažnim vijestima"

Fake news je izraz o kojem se mnogo raspravlja i govori. Općenito se odnosi na širenje dezinformacija putem interneta ili tradicionalnih medija. Pod tim se izrazom dakle misli na lažne informacije, utemeljene na nepostojećim ili iskrivljenim činjenicama a koje imaju za cilj zavaravanje i čak manipuliranje čitateljima. Širenjem lažnih vijesti može se težiti postizanju određenih ciljeva, vršenju utjecaja na političke odluke i pogodovanju gospodarskim interesima.

Učinkovitost lažnih vijesti prvenstveno se ogleda u njihovoj sposobnosti oponašanja stvarnih vijesti, to jest njihovoj sposobnosti da izgledaju uvjerljive. Kao drugo, ove lažne, ali uvjerljive vijesti su zavodljive, u smislu da su kadre privući pažnju onih kojima su namijenjene, pribjegavajući stereotipima i predrasudama raširenim u društvu i iskorištavajući emocije koje se mogu lako i brzo pobuditi poput tjeskobe, prezira, ljutnje i frustracije. U širenju takvih lažnih vijesti često se pribjegava manipulativnom korištenju društvenih mreža i načina na koji one funkcioniraju. Tako se sadržaji, iako neutemeljeni, mogu tako brzo proširiti da se i njihovim službenim opovrgavanjem teško više uspijeva popraviti nanesenu štetu.

Fake news je teško razotkriti i iskorijeniti među ostalim i zato što se interakcija među mnoštvom osoba odvija u homogenim digitalnim okruženjima u koja ne prodiru različiti pogledi i mišljenja. Plod te logike dezinformacija je izostanak zdrave poredbe s drugim izvorima informacija što bi moglo dovesti do pozitivnog sraza s predrasudama i otvoriti konstruktivan dijalog; namjesto toga javlja se opasnost da se osobe pretvori u nenamjerne sudionike u širenju pristranih i neutemeljenih ideja. Tragedija dezinformiranja je u tome da se diskreditira drugoga kojega se predstavlja kao neprijatelja do te mjere da ga se demonizira što može imati za posljedicu raspirivanje sukoba. Lažne vijesti ukazuju tako na prisutnost nesnošljivih i odviše osjetljivih stavova i vode jedino prema širenju arogancije i mržnje. To je konačni ishod neistine.

2. Kako ih prepoznati?

Nitko se od nas ne može smatrati oslobođenim dužnosti suprotstavljanja tim lažima. To nije lak zadatak, jer se u širenju dezinformacija često namjerno pribjegava uvijenom govoru i retorici koja suptilno dovodi u zabludu, a katkad se koriste i sofisticirani psihološki mehanizmi. Hvalevrijedne su stoga odgojne inicijative i obrazovni programi koji imaju za cilj pomoći osobama da tumače i vrednuju informacije koje pružaju mediji i podučavaju ih da ne budu nesvjesni širitelji dezinformacija, nego protagonisti razotkrivanja laži. Hvalevrijedne su također one institucionalne i zakonske inicijative koje su usmjerene na razvijanje propisa za suzbijanje tog fenomena, kao i inicijative koje poduzimaju tehnološke i medijske tvrtke sa ciljem definiranja novih kriterija za provjeru osobnih identiteta koji se skrivaju iza milijuna digitalnih profila.

No, sprječavanje i prepoznavanje mehanizama dezinformacije zahtijeva također duboki i pažljivi proces razlučivanja. Moramo razotkriti ono što bi se moglo nazvati "zmijskim taktikama" koje koriste oni koji se prerušavaju kako bi mogli udariti u bilo koje vrijeme i na bilo kojemu mjestu. To je bila strategija kojoj je pribjegla "lukava zmija" o kojoj se govori u Knjizi Postanka, koja je, u počecima čovječanstva, bila tvorcem prve "fake news" (usp. Post 3, 1-15), a što je dovelo do tragičnih posljedica grijeha, počevši od prvog bratoubojstva (usp. Post 4) i bezbrojnih drugih vrsta zala počinjenih protiv Boga, bližnjega, društva i stvorova. Strategija ovog vještog "oca laži" (Iv 8, 44) upravo je prikrivanje, podli i opasni oblik zavođenja koji probija put do čovjekova srca lažnim i privlačnim argumentima.

U izvješću o istočnome grijehu napasnik se približava ženi pretvarajući se da joj je prijatelj, da se zanima za njezino dobro i počinje svoj govor tvrdnjom koja je samo djelomice istinita: "Zar vam je Bog rekao da ne smijete jesti ni s jednog drveta u vrtu?" (Post 3, 1). Bog, zapravo, nikada nije rekao Adamu da ne jede ni s jednog drveta, već samo s jednog stabla: "sa stabla spoznaje dobra i zla da nisi jeo!" (Post 2, 17). Žena je, istina, u svome odgovoru ispravila zmiju, ali je "zagrizla" na njezinu provokaciju: "Samo za plod stabla što je nasred vrta rekao je Bog: "Da ga niste jeli! I ne dirajte u nj, da ne umrete!"" (Post 3, 3). Njezin je odgovor formuliran u legalističkom i negativnom smislu: nakon što je povjerovala varalici i dopustila da bude uvedena u njezinu verziju činjenica, žena podliježe zavođenju. Tako najprije posvećuje pažnju njezinu uvjeravanju: "Ne, nećete umrijeti!" (r. 4). Napasnikova "dekonstrukcija", zatim, poprima privid istine: "Nego, zna Bog: onog dana kad budete s njega jeli, otvorit će vam se oči, i vi ćete biti kao bogovi koji razlučuju dobro i zlo" (r. 5). Božja očinska preporuka, koja je bila za njihovo dobro, osporavana je privlačnim zavođenjem neprijatelja: "Vidje žena da je stablo dobro za jelo, za oči zamamljivo, a za mudrost poželjno" (r. 6). Taj nam biblijski prikaz otkriva dakle bitnu činjenicu za naše razmišljanje: ne postoje bezopasne dezinformacije. Štoviše, vjerovati u laži može imati kobne posljedice. Čak i blago iskrivljavanje istine može imati opasne učinke.

U tome je uključena naša pohlepa. Fake news često postaju viralne, šire se naime tako brzo da ih je teško zaustaviti, ne zbog logike dijeljenja koja karakterizira društvene medije, već zato što oni koji ih šire igraju na kartu nezasitne pohlepe koju je lako pobuditi kod čovjeka. Sami ekonomski i oportunistički razlozi za širenje dezinformacije ukorijenjeni su u žeđi za moći, želji za posjedovanjem i uživanjem, što nas u konačnici čini žrtvama još tragičnije prevare: prijevarnoj moći zla koje ide od jedne laži do druge kako bi nam otelo slobodu srca. Zato poučiti istini znači podučavati ljude kako razlučiti, procijeniti i razumjeti naše najdublje želje i sklonosti, da ne bismo izgubili iz vida što je dobro podliježući svakoj napasti.

3. "Istina će vas osloboditi" (Iv 8, 32)

Stalno trovanje lažima završava potamnjivanjem našeg unutarnjeg života. Dostojevski je mudro primijetio: "Onaj, koji sam sebi laže i sluša vlastitu laž svoju, dotjerat će dotle da neće više poznati nikakve istine ni u sebi, ni oko sebe, nego će, dosljedno, prestati poštovati i sebe i druge. A ne štujući nikoga, prestajete ljubiti, a da bi se bez ljubavi zabavio i razonodio, odaje se strastima i grubim slastima, te postaje prava životinja u svojim porocima, a sve zato, jer neprestano laže i drugima i samom sebi" (Braća Karamazov, II, 2).

Kako se dakle obraniti? Najradikalniji protulijek za "virus laži" je čišćenje istinom. U kršćanskom shvaćanju, istina nije samo pojmovna stvarnost koja se tiče suda o stvarima, koje se definira kao istinite ili lažne. Istina nije samo iznošenje na vidjelo stvari koje su skrivene, "otkrivajući stvarnost", na što upućuje drevni grčki pojam aletheia (koji dolazi od a-lethès, "neskriven"). Istina ima veze sa čitavim našim životom. U Bibliji uključuje značenja kao što su podrška, postojanost i povjerenje, kako što se vidi iz korijena 'aman, od kojeg dolazi također naš liturgijski izraz Amen. Istina je nešto na što se možeš osloniti da ne padneš. U ovom relacijskom smislu, jedini uistinu pouzdan i vrijedan povjerenja – onaj na koga možemo računati – odnosno "istiniti", je živi Bog. Isus kaže: "Ja sam… Istina" (Iv 14, 6). Čovjek, dakle, otkriva istinu i iznova otkriva istinu kada je doživljava u sebi samom kao vjernost i pouzdanost Onoga koji ga ljubi. Jedino to može osloboditi čovjeka: "Istina će vas osloboditi" (Iv 8, 32).

Oslobođenje od laži i traženje odnosa: to su dva neizostavna sastojka da bi naše riječi i djela bili istiniti, vjerodostojni i pouzdani. Da bismo prepoznali istinu trebamo razlučiti sve što potiče zajedništvo i promiče dobrotu od svega onoga što teži izoliranju, razdvajanju i suprotstavljanju. Istina se, prema tome, ne dohvaća kad se nameće izvana kao nešto neosobno, nego jedino kad proistječe iz slobodnog odnosa među osobama, iz međusobnog slušanja. K tome, istinu se nikada ne prestaje tražiti jer se laž uvijek može ušuljati, pa i onda kad tvrdimo stvari koje su istinite. Besprijekorni argument može se, naime, temeljiti na neospornim činjenicama, ali ako se koristi zato da se povrijedi drugoga i da se tu osobu diskreditira u očima drugih, koliko god izgledao ispravno, nije istinit. Istinitu izjavu možemo prepoznati po njezinim plodovima: potiče li svađu, raspiruje li podjele, širi li rezignaciju, ili, pak, promiče informirano i zrelo promišljanje koje vodi prema konstruktivnom dijalogu i plodonosnim rezultatima.

4. Istina je prava novost

Osobe, a ne strategije najbolji su protulijek za laži. Osobe koje su oslobođene od pohlepe, koje su spremne slušati i koje se trude stupiti u iskreni dijalog da bi na svjetlo dana izašla istina; osobe koje privlači dobrota i koje se odgovorno služe riječima. Ako je odgovornost odgovor na širenje lažnih vijesti, tada je velika odgovornost na onima čiji je zadatak pružati informacije, a to su novinari, čuvari vijesti. U današnjem svijetu njihov posao nije samo zanat, već pravo i istinsko poslanje. Oni imaju zadatak, u vrtlogu vijesti i silnoj pomami za senzacionalnim vijestima, sjetiti se kako u središtu vijesti nije brzina njezinog objavljivanja niti njezin utjecaj na publiku, nego osobe. Informirati druge znači oblikovati ih, to znači biti u doticaju s ljudskim životima. Zato su jamčenje točnosti izvora i čuvanje komunikacije stvarna sredstva u promicanju dobra, stvaranju povjerenja i otvaranju puta prema zajedništvu i miru.

Želim, dakle, pozvati sve na promicanje novinarstva mira. Pod time ne mislim na sladunjavu vrstu novinarstva koje niječe postojanje ozbiljnih problema i ima prizvuk sentimentalizma. Naprotiv, pritom mislim na novinarstvo koje je istinito i protivi se lažima, dojmljivim sloganima i senzacionalnim naslovima; na novinarstvo koje su stvorili ljudi za ljude, koje je u službi svih ljudi, posebno onih – a oni čine većinu u našem svijetu – koji nemaju glasa; na novinarstvo koje je manje usredotočeno na izvanredne vijesti, koje je zaokupljeno traženjem stvarnih uzroka sukobâ, kako bi potaknulo dublje razumijevanje i pridonijelo njihovu rješavanju pokretanjem blagotvornih procesa; na novinarstvo koje se stalno zalaže za to da upućuje prema rješenjima koja predstavljaju alternativu eskalaciji vike i verbalnog nasilja.

U tome smislu, nadahnjujući se na jednoj franjevačkoj molitvi, mogli bismo se ovako obratiti Istini u osobi:

Gospodine, učini nas oruđima svoga mira.
Daj nam da prepoznamo zlo koje je prikriveno u komunikaciji koja ne izgrađuje zajedništvo;
Pomozi nam da uklonimo otrov iz naših prosudbi.
Pomozi nam da govorimo o drugima kao našoj braći i sestrama.
Ti si vjeran i vrijedan povjerenja; daj da naše riječi budu sjeme dobra za svijet:
gdje je buka, da naučimo slušati;
gdje je konfuzija, da nadahnjujemo sklad;
gdje je nejasnoća, da donosimo jasnoću;
gdje je isključivost, da donosimo solidarnost;
gdje je senzacionalizam, da koristimo trezvenost;
gdje je površnost, da postavljamo prava pitanja;
gdje je predrasuda, da pobuđujemo povjerenje;
gdje je neprijateljstvo, da donosimo poštivanje;
gdje je laž, da donosimo istinu.
Amen.

Iz Vatikana, 24. siječnja 2018., spomendan sv. Franje Saleškog

Glasnik župe

18.10.2026.
04.10.2026.
20.09.2026.
06.09.2026.
23.08.2026.
09.08.2026.

Arhiv starijih brojeva

Obavijesti

Proslavljena svetkovina sv. Terezije Avilske u Suhopolju

Župa sv. Terezije Avilske | 17.10.2026.

Proslavljena svetkovina sv. Terezije Avilske u Suhopolju Svečanim misnim slavljem u četvrtak 15. listopada 2026. godine proslavljena je svetkovina sv. Terezije Avilske u istoimenoj župnoj crkvi u Suhopolju. Uoči proslave vjernici su se pripremali trodnevnicom koju su predvodili Antun Stipić, fra Andrej Jozić i Tomislav Varela. U proslavi svetkovine sudjelovali su i svećenici Virovitičkog dekanata. U ulaznoj procesiji, uz svećenike i ministrante, sudjelovali su predstavnici i članovi Inicijative „72 sata bez kompromisa“, udruga hrvatskih branitelja te lovačkih i dobrovoljnih vatrogasnih društava te članovi nogometnog kluba Suhopolje, Borova i Orešac. Misno slavlje u župnoj crkvi predvodio je don Damir Stojić. U propovijedi je istaknuo aktualnost duhovne poruke svete Terezije, naglasivši kako njezino iskustvo vjere i nakon gotovo pet stoljeća može biti nadahnuće kršćanima u njihovu svakodnevnom životu. Osvrćući se na liturgijska čitanja, osobito na evanđeosku poruku, podsjetio je na Isusove riječi: „Bez mene ne možete učiniti ništa.“ Dodao je da je ta poruka bila duboko ukorijenjena i u životu svete Terezije, koja je razumjela da istinski kršćanski život i svako plodonosno djelovanje izviru iz osobnoga odnosa s Isusom Kristom. Propovjednik je svetu Tereziju predstavio kao iznimnu učiteljicu molitve, ženu dubokoga duhovnog iskustva i mistike, koja svoju povezanost s Bogom nije zadržala samo u području unutarnjega duhovnog života, nego ju je pretočila u konkretno djelovanje. Njezina se duhovnost očitovala u obnovi Crkve, osnivanju i obnovi samostana te svakodnevnom radu i suradnji s ljudima različitih zanimanja. Tako je njezin život postao autentično svjedočanstvo vjere koja povezuje molitvu i djelovanje, kontemplaciju i služenje. „Upravo je u tome jedna od važnih poruka koju sveta Terezija ostavlja i današnjim vjernicima: molitva nije odvojena od svakodnevnoga života, nego je njegov izvor i temelj. Iz prijateljstva s Isusom Kristom, čitanja Božje riječi i ustrajne molitve kršćanin crpi snagu za svoje poslanje, služenje Crkvi i bližnjima. Isusove riječi ‘Bez mene ne možete učiniti ništa’ stoga nisu samo poziv na pouzdanje u Boga, nego i podsjetnik da sva naša nastojanja dobivaju svoj puni smisao kada proizlaze iz živoga odnosa s njime“, poručio je propovjednik. Rekao je da svetica svojim životom pokazuje da duboka duhovnost ne udaljava čovjeka od svakodnevnih obveza, nego ga osposobljava da ih živi predanije, odgovornije i s većom ljubavlju. „Njezin primjer i danas poziva vjernike da njeguju osobnu molitvu, produbljuju prijateljstvo s Kristom te svoju vjeru potvrđuju konkretnim djelima“, zaključio je. Na kraju misnog slavlja župnik Ljubiša Krmar preporučio je sve župljane Božjem blagoslovu po zagovoru sv. Terezije, zahvalivši svima koji su se uključili u trodnevnu duhovnu pripravu i samu proslavu. Posebno je zahvalio svećenicima koji su predvodili trodnevnicu, svim udrugama, društvima i pojedincima koji su svojim sudjelovanjem pridonijeli zajedništvu i svečanosti, kao i Općini Suhopolje i Mjesnom odboru Suhopolje na podršci. Nakon svete mise u župnom dvorištu je uslijedilo druženje. Župljani su se okupili uz prigodni domjenak koji su pripremili članovi udruge hrvatskih branitelja, uz glazbu Suhopoljskih tamburaša.

Proslava Velike Gospe u Suhopolju

Župa sv. Terezije Avilske | 22.08.2026.

Proslava Velike Gospe u Suhopolju Nakon trodnevne duhovne priprave, koju su predvodili mladomisnici Požeške biskupije Mislav Juraković i Dario Bauman te Boris Divković, župnik u Gradini, u dvorištu župne crkve sv. Terezije Avilske u Suhopolju, u subotu 15. kolovoza 2026. svečano je proslavljena svetkovina Uznesenja Blažene Djevice Marije – Velika Gospa. Ova se svetkovina u Suhopolju više od jednoga stoljeća slavi kao zavjetna svetkovina, okupljajući svake godine brojne vjernike iz Suhopolja i drugih župa Virovitičkog dekanata. Jutarnje misno slavlje u dvorištu župne crkve predvodio je domaći župnik Ljubiša Krmar. Na njemu su se tradicionalno okupili i hodočasnici koji su pješice pristigli iz Virovitice, zajedno s brojnim drugim vjernicima. Središnje euharistijsko slavlje na otvorenom prostoru pokraj župne crkve predvodio je Marijan Pavelić, predstojnik biskupijskog Ureda za odnose s javnošću, pisanu baštinu i tisak, u zajedništvu s virovitičkim gvardijanom i župnikom fra Marijom Zubakom te domaćim župnikom Ljubišom Krmarom. Prije početka euharistijskog slavlja, kao i tijekom svete mise, svećenici Virovitičkog dekanata bili su na raspolaganju hodočasnicima za slavlje sakramenta svete ispovijedi. Slavlju su nazočili saborski zastupnik i predsjednik HVIDR-e Republike Hrvatske Josip Đakić, virovitičko-podravski župan Igor Andrović i načelnik Općine Suhopolje Goran Doležal. Među okupljenima su bili i hrvatski nogometni reprezentativci uzrasta U-16, koji se nalaze na ljetnom pripremnom kampu u Suhopolju. Euharistijsko slavlje svojim je pjevanjem uveličao župni zbor pod ravnanjem Ante Škrabe. Uvodeći u misno slavlje, Pavelić je pozdravio okupljene hodočasnike i svećenike te podsjetio kako kršćanska predaja govori o dvije osobe čiji grobovi nisu postali mjestima njihova štovanja, nego su nad mjestima povezanima s njihovim prijelazom u nebesku slavu podignute bazilike – Isusu Kristu i Blaženoj Djevici Mariji. Istaknuo je kako onu čije rođenje Crkva slavi kao Malu Gospu, na svetkovinu njezina uznesenja slavimo kao Veliku jer nam je svojim životom i proslavom u nebu pokazala put i Božji plan sa svakim čovjekom. U homiliji se predvoditelj osvrnuo na naviješteni ulomak Knjige Otkrivenja i riječi: „Otvori se hram Božji na nebu i pokaza se Kovčeg saveza.“ Podsjetio je kako se među brojnim zazivima kojima Crkva časti Mariju u Lauretanskim litanijama nalazi i naziv „Škrinjo zavjetna“, odnosno Kovčeg saveza. Govoreći o starozavjetnom Kovčegu saveza, objasnio je kako je on izraelskom narodu bio vidljivi znak Božje blizine. Bog je preko Mojsija dao upute za njegovu izradu, a narod ga je nosio sa sobom kao znak Boga koji ga prati na njegovu putu. U njemu su se čuvali mana, štap i ploče Zakona, znakovi Božje skrbi, vodstva i saveza s njegovim narodom. Kazao je potom kako je narod Kovčeg smjestio u jeruzalemski Hram, ali je postupno prestao živjeti vjernost savezu i Božjim zapovijedima. Podsjetio je i na predaju prema kojoj je prorok Jeremija pred babilonsko osvajanje sakrio Kovčeg te je njegovo ponovno pojavljivanje bilo povezano s nadom da će Bog ponovno sabrati svoj narod. U tom je svjetlu protumačio sliku iz Knjige Otkrivenja u kojoj se nakon otvorenoga nebeskog hrama i Kovčega pojavljuje žena odjevena suncem. Istaknuo je kako kršćanska predaja u Mariji prepoznaje novi Kovčeg saveza jer ona u sebi nosi Isusa Krista – novi kruh s neba, ispunjenje Božjega zakona i novoga Velikog svećenika. Marija tako postaje znakom da je nastupilo vrijeme spasenja i novoga saveza Boga s čovjekom. Osvrnuvši se potom na evanđeoski izvještaj o Marijinu pohodu Elizabeti, Pavelić je njihov susret opisao kao susret dviju „velikih malenih žena“. Marija i Elizabeta u očima svijeta pripadaju malenima i neznatnima, a upravo preko njih Bog ostvaruje velike stvari. Marija, mlada djevojka iz malenoga Nazareta u prezrenoj Galileji, nakon susreta s Bogom ne ostaje zatvorena u sebe, nego kreće na dug i zahtjevan put prema Elizabeti kako bi joj bila blizu i služila joj. Naglasio je kako Marija time pokazuje da susret s Bogom čovjeka ne zatvara u njega samoga, nego ga pokreće prema drugome te da put prema nebu vodi i preko konkretnoga čovjeka kojemu smo poslani služiti. Posebno se zaustavio na Elizabetinim riječima: „Blažena ti što povjerova.“ Marijina veličina, kazao je, nije u njezinu društvenom položaju ili ljudskoj moći, nego u vjeri kojom je prihvatila da Bog upravo po njoj, malenoj i neznatnoj, može ostvariti svoj naum. Bila je obična i siromašna djevojka iz neznatnoga mjesta, a ipak je povjerovala Božjoj riječi i prihvatila ono što je ljudski izgledalo nemoguće. U tome je njezin primjer poticaj svakom vjerniku da vjeruje kako Bog i po njegovu životu može ostvarivati velike stvari. „Bog računa sa svakim od nas. I po meni, malenom i slabom čovjeku, može činiti velike stvari ako mu povjerujem i dopustim da djeluje u mom životu“, poručio je predvoditelj. Govoreći nadalje o Marijinu hvalospjevu „Veliča“, Pavelić je pozvao vjernike na zahvalnost. Upozorio je kako se čovjek lako navikne na dobro koje svakodnevno prima – na obitelj, zdravlje, hranu, dom, materijalnu sigurnost i ljude koji mu služe – te ono što je nekoć doživljavao kao dar počinje smatrati nečim što mu pripada. Tako se, kazao je, djeca mogu naviknuti na žrtvu svojih roditelja, supružnici jedno na drugo, vjernici na prisutnost svećenika, a svi zajedno na zdravlje i blagostanje koje uživaju. Nasuprot tome, Marija ima „oko i srce“ kojima prepoznaje što Bog čini u njezinu životu i u povijesti njezina naroda. Naglasio je kako u njezinu hvalospjevu nema nijedne molbe, nego je čitav prožet divljenjem i zahvalnošću Bogu koji je pogledao na njezinu neznatnost. Ni kasnije Marija u Evanđelju ne traži nešto za sebe, nego primjećuje potrebu drugih, kao na svadbi u Kani kada Isusu govori: „Vina nemaju.“ Premda ni njezin život nije bio pošteđen teškoća i boli, ostala je žena koja vidi dobro, hvali Boga i zahvaljuje mu. Na kraju homilije predvoditelj se zadržao na radosti susreta Marije i Elizabete. Marija u susret donosi Isusa, zbog čega se raduju Elizabeta i još nerođeni Ivan Krstitelj, a njihov susret istodobno obogaćuje i samu Mariju. Istaknuo je kako svaki čovjek u dubini srca čezne za Bogom i susretima koji ga ispunjavaju, dok su mnogi svakodnevni susreti površni, opterećeni negativnošću i bavljenjem tuđim životima, pa iza njih umjesto radosti ostaje praznina. Naglasio je kako čovjek drugome ne može približiti Boga ako ga sam ne nosi u sebi. Stoga je pozvao vjernike da više vremena provode u šutnji, molitvi i čitanju Svetoga pisma kako bi, poput Marije, u svoje svakodnevne susrete mogli donositi Boga i istinsku radost. Zaključujući homiliju, Pavelić je pozvao hodočasnike da vjeruju kako Bog računa sa svakim od njih i kako po malenim ljudima može činiti velike stvari, da otvore oči za dobro kojim su okruženi i budu zahvalni te da svojim životom postanu nositelji radosti ljudima koje susreću. Na završetku euharistijskog slavlja domaći župnik Ljubiša Krmar zahvalio je predvoditelju slavlja, svećenicima koji su predvodili trodnevnu duhovnu pripravu i sudjelovali u proslavi Velike Gospe, kao i svima koji su svojim radom, služenjem i pomoći pridonijeli njezinoj pripravi i dostojanstvenom slavlju. Zahvalio je i svim hodočasnicima koji su se okupili u Suhopolju. Posebnu je čestitku uputio Dobrovoljnom vatrogasnom društvu Suhopolje prigodom 150. obljetnice njegova djelovanja. Na kraju su svećenici i okupljeni vjernici zajedno izmolili čin predanja Blaženoj Djevici Mariji. Ovogodišnja proslava Velike Gospe u Suhopolju tako je ponovno okupila brojne vjernike oko više od stoljeća stare zavjetne tradicije te bila prigoda za obnovu vjere, zahvalnost Bogu i povjeravanje života zagovoru Blažene Djevice Marije.

Proslava Velike Gospe 2026. u Suhopolju

Župa sv. Terezije Avilske | 08.08.2026.

Proslava Velike Gospe 2026. u Suhopolju Dragi suradnici, čitači, pjevači, pastoralni i ekonomski vijećnici, vjeroučitelji, ministranti i svi dragi župljani dobre volje. Bliži nam se naš zavjetni blagdan Velike Gospe, jedan od najljepših i najvažnijih dana za našu župnu zajednicu. Župa sv. Terezije Avilske u Suhopolju na svetkovinu Uznesenja Blažene Djevice Marije na nebo slavi od 1925. godine kao svoj zavjetni blagdan a naša Općina Suhopolje i Dan Općine koji svima od srca čestitam uz želju da nam zagovor Nebeske Majke Marije pratiti sva nastojanja, planove, projekte za dobro svih žitelja. Za ovu veliku svetkovinu pripremat ćemo se trodnevnicom koja započinje u srijedu, 12. kolovoza, te se nastavlja 13. i 14. kolovoza. Svake večeri u 19:00 sati slavit ćemo svetu misu, a prije mise molit ćemo Gospinu krunicu te će biti prilika za svetu ispovijed. Ovogodišnji predvoditelji trodnevnice su naši svećenici mladomisnici i susjedi iz Virovitičkog dekanata. Na samu svetkovinu Velike Gospe, 15. kolovoza, jutarnja sveta misa je u 8:00 sati a svečano misno slavlje započinje u 11:00 sati, a predvodit će ga vlč. Marijan Pavelić. Prije i tijekom svetih mise također će biti mogućnost za svetu ispovijed i pomirenje s Gospodinom. Od srca vas pozivam da se svi uključimo u pripravu i proslavu naše stoljetne svetkovine i duhovno se obogatimo. Potaknimo svoje obitelji, ukućane, prijatelje i susjede da zajedno sudjelujemo u trodnevnici i dostojno se duhovno pripremimo za blagdan naše nebeske Majke. Molim sve koji mogu pomoći u organizaciji, uređenju crkve i okoliša te u drugim potrebama tijekom ovih dana da se rado odazovu. Neka nas zagovor Blažene Djevice Marije prati i vodi te nam izmoli obilje Božjeg blagoslova. Hvala vam od srca na svemu što činite za našu župnu zajednicu i na vašoj spremnosti za suradnju i pomoć oko priprema i čišćenje, najviše hvala za svaku preporuku u molitve. Velika Gospo - moli za nas! Vaš župnik TRODNEVNICA 12. kolovoza (srijeda) 19:00 vlč. Mislav Juraković župnik u Milanovcu 13. kolovoza (četvrtak) 19:00 vlč. Dario Bauman župni vikar u Pleternici 14. kolovoza (petak) 19:00 vlč. Boris Divković župnik u Gradini VELIKA GOSPA 15. kolovoza 2026. Jutarnja sveta misa u 8:00 SVEČANA SV. MISA 11:00 vlč. Marijan Pavelić

Što mlade očekuje prvoga dana SHKM-a u Požegi?

Župa sv. Terezije Avilske | 18.04.2026.

Tisuće mladih iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine stižu u Požešku biskupiju na 13. Susret hrvatske katoličke mladeži 2. i 3. svibnja, a prvi dan donosi spoj slavonske dobrodošlice, molitve i bogatog programa. Prvi susreti i dojmovi započet će odmah po dolasku. Sudionike u Požegi očekuje organizirani doček uz zajednički ručak i glazbeni program, kao uvod u ono što slijedi tijekom dana. Preko puta nekadašnjeg autobusnog kolodvora bit će zajednički ručak na prostoru uz rijeku Orljavu gdje će biti postavljeni šatori za dvije tisuće ljudi, a mlade će zabavljati najbolji tamburaški sastavi iz Požege. Riječ je o pravoj slavonskoj dobrodošlici, nakon koje će mladi, uz pomoć više od 500 volontera, biti usmjereni prema središtu grada – na katedralni Trg sv. Terezije, gdje će ih dočekati prigodan program dobrodošlice. Na Trgu svete Terezije sudionike očekuje raznolik sadržaj – od kulturnog i edukativnog do duhovnog. Tijekom cijelog dana u Dvorani svete Terezije prikazivat će se projekcije o Požeškoj biskupiji, dok će se u njezinu potkrovlju u 13 sati održati završnica SHKM kvizaške lige. U katedrali će pak biti prostor za tišinu, molitvu i osobni susret s Bogom. Bit će izložene i relikvije svetog Karla Acutisa i svetog Ivana Pavla II., utemeljitelja Požeške biskupije. Na središnjem oltaru bit će postavljena slika Gospe Voćinske, dok će u kripti katedrale biti izložen Presveti Oltarski Sakrament za klanjanje, uz stalnu mogućnost za ispovijed. Mladi će sakramentu pomirenja moći pristupiti i na glavnom požeškom trgu gdje će biti središnje euharistijsko slavlje. Upravo sveta misa na Trgu Svetog Trojstva će biti vrhunac prvoga dana SHKM-a. Program na glavnom trgu započinje okupljanjem i molitvenim programom, a potom slijedi svečana priprava u 16 sati, kada će predstavnici mladih iz svih biskupija iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine u narodnim nošnjama dopratiti lik Majke Božje, uz pjesmu, razmatranje i molitvu. Središnje misno slavlje u 17 sati predvodit će požeški biskup Ivo Martinović u zajedništvu brojnih biskupa iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine, a završetak se očekuje oko 19 sati. Nakon mise, sudionici će se uputiti prema mjestima smještaja. Za one koji ostaju u Požegi i okolici s početkom u 21:30 na Trgu svete Terezije bit će održan duhovno-domoljubni koncert na kojem će nastupiti požeški i drugi izvođači, poput Stjepana Lacha, Klape „Sveti Juraj“ Hrvatske ratne mornarice i fra Marina Karačića. Prvi dan SHKM-a u Požegi bit će zaključen euharistijskim klanjanjem u katedrali.

Župa sv. Terezije Avilske | 24.12.2025.

Sretan Božić i blagoslovljena Nova 2026. godina ! Dragi župljani, mir vama i čestit Božić! Božić u našem okruženju i među bližnjima uvijek donosi posebnu radost, blizinu, dobrotvornost, zajedništvo, nadu. Neka taj isti Božić bude poticaj za susret s utjelovljenim Isusom koji nam postaje bliži od nas samih kako bismo bili bližnji jedni drugima, kako bismo bili u zajedništvu jedni s drugima i sa živim Bogom. Rođeno Dijete uvijek iznova budi u nama nadu kako bismo uvijek mogli imati pouzdanje u Gospodina. Doista „Svjetlo istinsko koje prosvjetljuje svakog čovjeka dođe na svijet; bijaše na svijetu i svijet po njemu posta i svijet ga ne upozna.“ Pokušajmo ovog Božića ipak upoznati to Svjetlo rođeno za nas. Pokušajmo to Svjetlo donijeti svakome koga susretnemo ovih dana osobito u vlastitu obitelj. „I Mir Kristov neka upravlja srcima vašim – mir na koji ste pozvani u jednom tijelu! I zahvalni budite!“ Bez Božića, bez ulaska Boga u svijet u rođenju Djeteta Isusa bili bismo bez perspektive Života vječnoga. Imamo stoga danas veliki razlog za slavlje. Neka vam je radostan Božić. Svi koji ga iskreno slave postaju djeca Božja. Slaviti Božić znači ljubiti, praštati, pohoditi starca, pomoći svakome čovjeku, činiti toliko toga „malenoga i neznatnoga“, a tako velikoga baš kao što je Božić - početak našeg spasenja. Budimo stoga bolji, vjerniji u Novoj 2026. godini ! Vaš župnik Ljubiša Krmar Zahvala svim župljanima i suradnicima, Općini Suhopolje, osobito mladima i vjeroučiteljima koji su na bilo koji način pomogli u uređenju župne crkve, postavljanju borova i spremanju za proslavu Božića!

Proslava svetkovine sv. Terezije Avilske u Suhopolju

Župa sv. Terezije Avilske | 18.10.2025.

Svečanim misnim slavljem u srijedu 15. listopada 2025. proslavljena je svetkovina svete Terezije Avilske, nebeske zaštitnice Župe Suhopolje. Uoči proslave vjernici su se pripremali trodnevnom duhovnom pripravom koju su predvodili svećenici iz Rijeke fra Mario Berišić i don Ivan Seletković. U proslavi su sudjelovali i svećenici Virovitičkog dekanata. U ulaznoj procesiji, uz svećenike i ministrante, sudjelovali su predstavnici i članovi Kulturno-umjetničkih društava, Inicijativa 72 sata bez kompromisa, Udruga hrvatskih branitelja Suhopolje te lovačkih i dobrovoljnih vatrogasnih društava. Misno slavlje svetkovine u župnoj crkvi svete Terezije Avilske predvodio je fra Mario Berišić. Polazeći od evanđeoskih riječi „Ja sam trs, vi loze. Tko ostaje u meni i ja u njemu, taj donosi mnogo roda. Uistinu, bez mene ne možete učiniti ništa.“ (Iv 15,5) pozvao je i ohrabrio vjernike da prepoznaju kako je u središtu svakog kršćanskog života upravo zajedništvo s Kristom. „Bez Njega sva naša nastojanja, rad i planovi ostaju bez trajnog ploda. Biti Isusov znači često doživljavati otpore, nerazumijevanje i križeve, baš kao što je to u svom životu iskusila sveta Terezija Avilska. No, upravo u tim trenucima očituje se dubina i snaga vjere“, rekao je fra Mario. Istaknuo je da je prijateljstvo s Isusom vrijedno svake žrtve i svakog znoja podsjećajući da Krist nikome ne spušta svoj kriterij, nego svakoga poziva na prijateljstvo, vjernost i ustrajnost. „Kao i svojim učenicima, i nama danas postavlja pitanja: Kuda idem? Na čemu gradim svoj život? Hoću li izgubiti i svoj život i Krista ako se odvojim od Njega?“, poručio je te potaknuo okupljene da se zapitaju: „Na kojem trsu crpim sokove svoga života? Što donosi rod u mom svakodnevnom djelovanju, u obitelji, u zajednici, u radu?“ Pozvao je vjernike da prepoznaju Krista kao izvor svake snage i da se na Njega „kaleme“ – da On bude središte njihova života, vjere i svakog dobra koje žele donijeti. Govorio je i o dubokom značenju života i svjedočanstva svete Terezije Avilske. Istaknuo je kako je ona u svom životu otkrivala i svjedočila da je najvažnije biti ukorijenjen u Isusu Kristu. Upravo to je poruka koju sveta Terezija ostavlja i današnjoj Crkvi – da se svaka obnova vjere, svaka snaga i svako poslanje rađaju iz osobnog odnosa s Kristom, iz molitve i predanja Njemu. Fra Mario je pozvao okupljene da poput Terezije budu ljudi molitve, vjere i zajedništva – svjedoci Božje prisutnosti u svakodnevnom životu. Na kraju misnog slavlja, župnik vlč. Ljubo Krmar preporučio je Božjem blagoslovu sve župljane, zahvalivši svima koji su se uključili u trodnevnu duhovnu pripravu i samu proslavu. Posebno je zahvalio svećenicima na predvođenju trodnevnice, svim udrugama, društvima i pojedincima koji su svojim sudjelovanjem dali doprinos zajedništvu i svečanosti, kao i Općini i Mjesnom odboru Suhopolje na podršci. Nakon mise je u župnom dvorištu uslijedilo druženje uz zajednički stol. Župljani su se okupili oko prigodnog domjenka kojeg su pripremili članovi braniteljske i lovačke udruge uz glazbu Suhopoljskih tamburaša.

Proslava Velike Gospe 2025.

Župa sv. Terezije Avilske | 24.08.2025.

Prigodom stogodišnjice čašćenja Blažene Djevice Marije u Župi sv. Terezije Avilske u Suhopolju i 90. godišnjice pohoda bl. Alojzija Stepinca spomenutoj Župi, požeški biskup Ivo Martinović je na svetkovinu Uznesenja Blažene Djevice Marije, u petak 15. kolovoza 2025. godine predvodio središnje euharistijsko slavlje pored župne crkve u Suhopolju. Uz domaćeg župnika Ljubišu Krmara, koncelebrirali su svećenici Virovitičkog dekanata te generalni postulator kauze za proglašenje svetim bl. Alojzija Stepinca Juraj Batelja, a sudjelovali su brojni vjernici i hodočasnici iz okolnih župa kao i predstavnici lokalnih vlasti. Svečano slavlje započelo je ispred župne crkve blagoslovom novopostavljenog kipa bl. Alojzija Stepinca koji je izradio akademski kipar Tomislav Kršnjavi. Prije obreda blagoslova župnik Krmar je uputio srdačnu riječ dobrodošlice biskupu Ivi, nazočnim svećenicima i vjernicima. Podsjetivši na 90. obljetnicu prvog pastirskog pohoda bl. Alojzija Stepinca Suhopolju, župnik je naglasio povezanost Župe Suhopolje s hrvatskim Blaženikom: „S ponosom možemo istaknuti: u našoj je župi molio i slavio svete sakramente; kao mladi nadbiskup ovamo je dolazio u kanonsku vizitaciju; od ove je župe 1942. godine osnovao novu župu Kraljice Svete Krunice u Cabuni; u našoj je župi pružio utočište dvojici prognanih svećenika kako bi ih zaštitio od stradanja u njihovoj Sloveniji. Njegova ljubav i briga za ovu župu i ovaj narod bila je vidljiva. Zato i danas, zahvalni za njegovu molitvu, s ponosom slavimo Gospodina po njegovu zagovoru.“ Tumačeći kompoziciju kipa koji prikazuje bl. Alojzija koji s poštovanjem i vjerom gleda prema Bezgrešnoj Djevici, a ona, u naručju držeći maloga Isusa, nogom gazi zmiju, župnik Krmar je kazao kako taj prizor otkriva dubinu Stepinčeve pobožnosti. „Ovaj umjetnički prikaz poziva nas da po Mariji idemo k Isusu, našem Spasitelju – da u svim olujama života ostanemo vjerni i ustrajni, s vjerom da će nas Ona, pomoćnica kršćana, dovesti u sigurnu luku Očeva kraljevstva.“ Nakon obreda blagoslova vjernici i članovi civilnih društava i udruga su se u procesiji uputili prema oltarnom prostoru gdje je započelo euharistijsko slavlje. Tom prigodom postulator Batelja je svečano pronio relikvijar s moćima bl. Alojzija Stepinca koje je Župi darovala Zagrebačka nadbiskupija. U prigodnoj homiliji, biskup je kazao kako naviještena Božja riječ govoreći o životu. Tumačeći ulomak iz Knjige Otkrivenja koji slikovito govori o trudnoj ženi i njoj suprotstavljenom zmaju, naglasivši kako je naš poziv braniti ljudski život. „Svaki život ima svoju ljepotu. Iako je naš zemaljski život prolazan, cilj mu je vječnost“, poručio je biskup ustvrdivši kako nam o tome govori drugo čitanje. „Sv. Pavao govoreći o starom – Adamu zemaljskom, usmjerava nas na Krista, novog Adam, nebeskog, koji je uskrsnuo. Naš se život na otajstven način nastavlja u zajedništvu s Kristom u nebu.“ Biskup se potom osvrnuo na evanđeoski ulomak koji govori o Marijinom pohodu rođakinji Elizabeti s kojom dijeli svoju radost i radost koju joj je Bog dao po životu djeteta. Tumačeći Marijin hvalospjev „Veliča“, naglasio je kako je osim riječima još važnije djelima, vjerom i ljubavlju slaviti Boga. „Ovim misnim slavljem zahvaljujemo i veličamo Boga za sve što nam je darovao kroz povijest i život ove Župe, ali nadasve što nam je za majku dao svoju Majku Mariju i mučenika našeg bl. Alojzija Stepinca, koji je svojom vjerom posvjedočio koliko ljubi život i Boga. On je svoju vjeru i ljubav živio iz otajstvo Presvete Euharistije i ljubavi prema Blaženoj Djevici Mariji, majci života. Njegovo mučeništvo je oblikovano na uzoru majke mučenika – Blažene Djevice Marije. Mučeništvo je uvijek svjedočenja vjere. Znamo kako ni danas nije lako svjedočiti vjeru. Nije to jednostavno niti u našim obiteljima, jer nije često puta lako u obitelji moliti, opraštati, trpjeti, prihvaćati nerazumijevanje, prezir, poniženje i odbacivanje. Sve je to svojevrsno mučeništvo. Nije mučeništvo samo u prolijevanju krvi, ali svako mučeništvo se ostvaruje svjedočenjem i vjernošću Bogu do smrti.“ Kazao je potom kako je Marija ostala vjerna Bogu unatoč trpljenju i patnji koju je imala dok je promatrala križ i smrt vlastitog sina. Poručio je vjernicima kako nas Marija svojim primjerom potiče da budemo ustrajni u svjedočenju vjere. Govoreći nadalje o mučeništvu, biskup je podsjetio kako sv. Ivan Pavao II. napominje da su mučenici znak koji smo pozvani razmatrati i nasljedovati. „Oni nam potvrđuju životnost Crkve, pokazuju nam kako se svjetlo Crkvi i čovječanstvu daruje jer su u tami zasvijetlili Kristovim svjetlom. Mučenici su znak nade jer su svojom žrtvom i služenjem na najuzvišeniji način izrazili ljubav prema čovjeku. Oni su pokazali da posluh evanđeoskom zakonu rađa ćudorednim životom i društvenim suživotom koji poštuje i promiče dostojanstvo i slobodu svake osobe. Evanđelje nade o kojem papa govori, a koje svjedoče mučenici, je predano Crkvi i treba ga živjeti i svjedočiti svaki dan. Crkva je u svim vremenima to činila, a to čini i danas. Crkva smo svi mi i svatko na svoj način je pozvan danas svjedočiti Evanđelje nade. Crkva može naviještati evanđelje. Za nju je to zapravo milost i njezino poslanje. Ona postoji upravo radi naviještanja evanđelja, radi propovijedanja i poučavanja, kako bi bila kanal dara milosti i da pomiruje grešnike s Bogom, da nastavlja Kristovu žrtvu u svetoj misi koja je spomen čim njegove smrti i njegova slavnog uskrsnuća“, poručio je biskup. Rekao je zatim kako u bl. Alojziju Stepincu prepoznajemo navjestitelja i svjedoka nade te poručio kako smo svi pozvani nasljedovati njegov primjer. Podsjetio je vjernike kako se nalazimo u godini Redovnog jubileja koju je papa Franjo nazvao Godinom nade. „Nada je dar ljubavi. Imamo li snage i hrabrosti i mi danas posvjedočiti našu nadu i kršćansku ljubav? Imamo li snage posvjedočiti kršćansku vjeru, da smo katolici, da ljubimo, opraštamo i naviještamo Kristovu dobrotu? Pozvani smo to svjedočiti onima s kojima živimo. Svakome je potrebna Isusova blizina i blizina koju su posvjedočila Blažena Djevica Marija i blaženi Alojzije Stepinac. Marija je išla Elizabeti u pohode da posvjedoči ljubav, da posvjedoči nadu, da pokaže radost koju joj Bog daje. Ona je majka i nositeljica nade, majka života. Neka nam pomogne da i mi svojim pogledom, srcem i dušom slijedimo nju i proslavimo Boga svojim životom.“ Nakon popričesne molitve župnik Krmar je čestitao Dan općine Suhopolje načelniku Goranu Doležalu sa suradnicima. Zahvalio je potom svima koji su svojim sudjelovanjem doprinijeli ljepoti slavlja i pomogli u njezinoj pripravi. Potom su predstavnici vjernika u znak zahvalnosti uručili biskupu Ivi skulpturu bl. Alojzija Stepinca izrađenu kao model novopostavljenog kipa. Zahvaljujući na daru, biskup se pridružio izrečenim zahvalama istaknuvši osobitu zahvalnost zagrebačkom nadbiskupu Draženu Kutleši za darovanu relikviju bl. Alojzija Stepinca. Spominjući se navedenih obljetnica, biskup je istaknuo važnu ulogu sestara iz Družbe Kćeri Milosrđa koje su se svojim služenjem utkale u gorkoj povijesti iz života Župe. Na samom kraju biskup je potrebe vjernika preporučio zagovoru Blažene Djevice Marije te na sve zazvao Božji blagoslov.

Riječ pape Leona XIV., vrhovnog pastira naše Crkve upućene gradu i svijetu.

Župa sv. Terezije Avilske | 10.05.2025.

Mir sa svima vama! Draga braćo i sestre, ovo je prvi pozdrav uskrsloga Krista, Dobrog Pastira, koji je dao svoj život za Božje stado. I ja bih želio da ovaj pozdrav mira uđe u vaša srca, da dosegne vaše obitelji. Svim ljudima, gdje god bili, svim narodima, cijelome svijetu: mir s vama. To je mir uskrsloga Krista – razoružani i razoružavajući mir, ponizan i ustrajan. Dolazi od Boga. Boga koji nas voli sve – bezuvjetno. Još uvijek u ušima čuvamo onaj tihi, ali uvijek hrabri glas pape Franje, koji je blagoslivljao Rim. Dopustite mi da nastavim s tim istim blagoslovom. Bog nas voli, Bog vas sve ljubi i zlo neće prevladati. Svi smo u Božjim rukama. Zato, bez straha, ujedinjeni, ruku pod ruku s Bogom i međusobno, idemo naprijed. Mi smo Kristovi učenici. Krist ide ispred nas. Svijet treba njegovu svjetlost. Čovječanstvo ga treba kao most da bi bilo dosegnuto od Boga i njegove ljubavi. Pomozite nam i vi, a onda i jedni drugima, da gradimo mostove – dijalogom, susretima – ujedinjujući se svi kako bismo bili jedan narod, uvijek u miru. Hvala papi Franji. Želim zahvaliti i svoj subraći kardinalima koji su me izabrali da budem nasljednik Petra i da zajedno s vama hodim, kao ujedinjena Crkva, uvijek tražeći mir, pravdu, uvijek nastojeći raditi kao vjerni muškarci i žene Isusa Krista, bez straha, kako bismo naviještali evanđelje i bili misionari. Sin sam svetog Augustina, augustinac, koji je rekao: „S vama sam kršćanin, a za vas biskup.” U tom smislu svi možemo zajedno hoditi prema onoj domovini koju nam je Bog pripravio. Zajedno moramo tražiti kako biti misionarska Crkva, Crkva koja gradi mostove, koja gradi dijalog.

1 2 3 4 5 6 7 »