Krštenje je prvi i temeljni sakrament Crkve, «vrata» u Kristovu zajednicu.
Ukratko bismo mogli ovako izraziti:
-snagom Duha Svetoga primamo nov život «odozgor»: postajemo slični Isusu Kristu, Sinu Božjemu, («suobličujemo» se Isusu Kristu) te tako postajemo «Božji sinovi» («Božja djeca»); rađamo se na nov život s Bogom («preporađamo se» se, primamo «milost posvetnu»);
-rađanjem na novi život opraštaju nam se grijesi («istočni» grijeh i svi grijesi što smo ih osobno počinili prije krštenja);
-na poseban nam se način darivaju («ulijevaju») temeljne ljudske i vjerničke «kreposti», osobito vjera, nada i ljubav;
-postajemo članovi zajednice Božjega naroda – Crkve.
Redoviti je slučaj krštenje osobe u dječjoj dobi, nekoliko mjeseci nakon rođenja.
Prije toga roditelji se tijekom prijave djeteta za krštenje dogovaraju sa župnikom: pouku (ako je to prvo dijete roditeljima), vrijeme krštenje, te duhovnu pripravu roditelja i kumova. Redovito podjeljivanje sakramenta krštenja je nedjeljom za vrijeme svete mise u 11:00 sati, a nakon evanđelja i homilije. U izvanrednim prilikama, ako za to postoji razlog dijete može biti kršteno i u drugo vrijeme i izvan svete mise.
Krštenje odrasle osobe zahtjeva pripravu za primanje sakramenata inicijacije koja se organizira na razini dekanata. U redovitim prilikama katekumeni, pripravnici za primanje tih sakramenata se upućuju u Požegu gdje im biskup na Veliku subotu podjeljuje spomenute sakramente.
Sakramentom potvrde upotpunjuje se i dovršava ono što se u nama na otajstven način već počelo događati primanjem sakramenta krštenja. Možemo reći da u sakramentu potvrde u još punijem smislu bivamo «pomazani» Duhom Svetim.
Da bi potvrđenici primili Duha Svetoga na njih polažu ruke biskupi. Potvrđenike prate i predstavljaju biskupu kumovi. Oni su predvoditelji i pomoćnici u kršćanskom životu potvrđenika, zato kumovi ne mogu biti oni koji i sami nisu potvrđeni (krizmani).
Bitni obred potvrde je pomazanje krizmenim uljem na čelu koje se izvodi polaganjem ruke i riječima: "Primi pečat dara Duha Svetoga."
Tako je potvrđenik zauvijek «obilježen» Božjom ljubavlju i svojim obećanjem da će biti vjernik. Taj je «biljeg» pred Bogom neizbrisiv i zato se krizmati može samo jednom u životu.
Ono što nam Duh Sveti na otajstven način dariva i izvodi u nama, kroz sakrament potvrde, možemo sažeti:
- usavršuje i nadopunjuje našu sličnost Kristu;
- potpunije i na osobniji način uključuje potvrđenika u Crkvu, tako da postaje sposobniji i obvezniji sudjelovati u poslanju Crkve i preuzimati službe i odgovornosti u njoj;
- Duh Sveti potvrđenika ispunja snagom i slobodom da bi hrabro, kao punoljetni i odrasli kršćani, mogli živjeti po vjeri i za nju svjedočiti.
Tijekom minulih godina na razini čitave naše biskupije raspravljalo se o pitanjima vezanim za pripravu i slavlje sakramenta svete Potvrde. Zaključeno je da je završetak osmog razreda dob u kojoj se redovito prima sveta Potvrda.
Do sada uvjet za primanje tog sakramenta bilo je: pohađanje vjeronauka u školi i priprava u župi tijekom osmog razreda koji obuhvaća katehezu i život po vjeri, čiji je sastavni dio nedjeljno sudjelovanje na svetoj misi, zauzetost na karitativnom području, aktivnost u skupinama mladih, lektora, pjevača, svirača, te sudjelovanje na programima biskupijske razine (križni put, susret mladih, hodočašće u Voćin).
Pokazalo se da je za ozbiljnije uvođenje u život po vjeri premalo jedna godina. Stoga je zaključeno, a naš biskup određuje, da se s pastoralnom godinom 2011./2012. Započne s pripravom za slavljenje sakramenta svete Potvrde tijekom tri godine, kako to propisuje i Direktorij HBK za pastoral sakramenata.
U tom smislu i naša župa organizira upis kandidata za sv. Potvrdu, učenike šestog, sedmog i osmog razreda.
Učenici će u školi dobiti Upisnicu koju će predati roditeljima, a roditelji će je s upisanim podacima i potpisom roditelja predati župniku u nedjelju nakon svete mise i time prijaviti svoje dijete kao kandidata za primanje svete Potvrde.
Kristova je Crkva sakrament Euharistije oduvijek smatrala najuzvišenijim sakramentom, «sakramentom nad sakramentima», središtem i vrhuncem svega kršćanskog života. Možemo reći da je euharistija u stanovitom smislu izvor svih ostalih sakramenata. Zato što je u euharistiji u napotpunijem smislu prisutan Isus Krist od kojeg svi sakramenti dobijaju spasiteljsku snagu.
U euharistijskoj žrtvenoj gozbi (misa), snagom Duha Svetoga, pod prilikama posvećenog kruha i vina, postaju prisutni Kristovo Tijelo i njegova Krv. Euharistija je središnji sakrament Crkve, žive Prisutnosti i predanja.
Najvažniji dio mise je posvećenje kruha i vina izgovaranjem Isusovih riječi s Posljednje večere. Tada Duh Uskrslog Isusa postaje sveprisutan među nazočnim vjernicima. Taj čin zovemo «pretvorba».
Blagovanje Kristova Tijela i Krvi, pod prilikama posvećenog kruha i vina zove se Pričest.
Sakrament euharistije može se primiti nebrojeno puta, odnosno Svaki puta kada čiste duše, pomireni s Bogom, bližnjima i samim sobom, nazočimo euharistiji i pristupamo svetoj pričesti.
Prvo primanje ovog sakramenta pod nazivom Prva Sveta Pričest redovito se podjeljuje učenicima trećeg razreda, nakon jednogodišnje priprave.
Od svog početka, od prvih Duhova Crkva propovijeda obraćenje za oproštenje grijeha. Krštenjem, potvrdom i euharistijom izvršava temeljno pomirenje ljudi s Bogom. A ni onima koji su već kršteni nikada ne prestaje propovijedati obraćenje i pokoru; i onima koji su sagriješili poslije krštenja, vlašću koju je primila od Krista, podjeljuje sakrament pomirenja (sakrament pokore, ispovijed). Pomirenje ima uvijek dvije strane:
Redovito primanje ovog sakramenta je nedjeljom prije svete mise, zatim velika ispovijed u vrijeme priprave za najveće svetkovine: Božića i Uskrsa. Isto tako prilika za svetu ispovijed je uvijek na proštenjima, hodočašćima ili drugim crkvenim svečanostima.
Kristova zajednica - Crkva - od početka je posebnu pažnju poklanjala bolesnima. Već su Apostoli po Kristovu nalogu “mazali uljem i ozdravljali mnoge nemoćnike” (Mk 6,13). A sv. Jakov piše u svojoj poslanici: “Boluje !i tko medu vama? Neka dozove starješine (prezbitere, svećenike) Crkve! Oni neka mole nad njim, mažući ga uljem u ime Gospodnje, pa će molitva vjere spasiti nemoćnika; Gospodin će ga podići, i ako je sagriješio, oprostit će mu se” (Jak 5.74-15). U Markovu evanđelju i u Jakovljevoj poslanici zapravo je riječ o sakramentu bolesničkog pomazanja. Sakrament bolesničkog pomazanja na poseban je način “znak” (simbol) susreta uskrslog Krista i njegove zajednice s bolesnikom. U tom se susretu očituju i darivaju pažnja i ljubav Krista i njegove Crkve prema bolesnoj braći.
U smrtnoj opasnosti bolesniku se donosi POPUDBINA taj. bolesnik se pričešćuje Kristovim tijelom i njegovom krvi da bi mu bili “hrana” i snaga na njegovu “putu” u njegovu “prijelazu” kroz smrt u novi život.
Sakrament bolesničkog pomazanja može se dijeliti svim vjernicima koji su teže bolesni (NR. prije operacije uslijed opasne bolesti, starijim i bolesnim osobama kojima su snage znatno popustile i sol.).
Ukratko bismo o sakramentu bolesničkog pomazanja mogli reći ovo:
Pastoralna skrb za stare i nemoćne
U pastoralnom programu župe osobita pažnja je usmjerena skrbi za starije i nemoćne podjeljivanjem sakramenata: redovitim obilaskom bolesnika za Božić i Uskrs, ispovijedi, pričesti i bolesničkim pomazanjem župljanima u njihovim domovima tijekom godine, bolnici u Virovitici ili u četiri doma za takve osobe na području naše župe:
kao i blagoslovom bolesnika i dijeljenjem sakramenta bolesničkog pomazanja o blagdanu Gospe Lurdske, Dana bolesnika.
Kršćanaka je ženidba sakrament, taj. “vidljivi znak” “nevidljive” Božje prisutnosti i ljubavi. Time veličina i ljepota ljudske ljubavi dobiva novi smisao (novo značenje):
kršćanska je ženidba trajni “znak” Saveza ljubavi što ga je Bog neopozivo sklopio s čovječanstvom u Isusu Kristu; kršćanska je ženidba “znak” ljubavi koju Bog dariva supružnicima i kojom ih povezuje sa sobom; ona je sakrament i zato što na otajstven način izražava vjeru i nadu muža i žene da njihova ljudska ljubav može postati mnogo više nego što jest jer se temelji na Božjoj ljubavi i vjernosti.
Kršćanski je brak nerazrješiv i jedinstven osobito zato što je on sakrament, tj. što je vidljivi “znak” neopozive Božje Ljubavi i vjernosti i što se na toj ljubavi i vjernosti temelji.
Svaka je ljubav stvaralačka. To osobito vrijedi za ljubav muža i žene koji su pozvani da sudjeluju u stvaranju novih života odgovornim rađanjem djece i takvim odgojem da im djeca mogu odrasti u slobodne i odgovorne ljude. Osim toga, supruzi su pozvani da se ne zatvaraju u svoj “krug”, nego da u življenju bračne i obiteljske ljubavi postaju sve sposobniji za “otvorenost” drugima: angažmanom u zajednici u kojoj žive, radom u svojoj profesiji, prisutnošću i pomaganjem onima kojima je potrebna pomoć, i SDR.
Primanju ovog sakramenta prethodi Postupak za ženidbu, pribavljanje određene dokumentacije, sudjelovanje u pripravi za ženidbu.
Sav je Božji narod “svećenički narod” jer svi njegovi članovi vjerom i krštenjem postaju dionici svećeništva Isusa Krista koji je naš jedini Svećenik u potpunom smislu. Snagom tog općeg (zajedničkog) svećeništva svi su članovi Crkve pridruženi Kristovoj žrtvi kojom se ostvaruje potpuno darivanje Bogu i puno zajedništvo s njime.
No osim tog općeg svećeništva u Crkvi od njezina početka postoji i posebna služba, posebno svećeništvo koje nazivamo “ministerijalno svećeništvo” (naziv “ministerijalni” dolazi od latinske riječi koja znači “služenje”, “služba”). Ta se posebna služba u Crkvi povjerava sakramentom svetoga reda. Taj sakrament primaju biskupi, svećenici i đakoni, tj. oni članovi Božjega naroda koji mu služe kao predvodnici i učitelji.
Kolegij (zbor) biskupa, na čelu kojega se nalazi rimski biskup (papa), i kolegij (zbor) prezbitera (svećenika), koji predvodi biskup, vidljivo označuju Isusa Krista kao jedinog Predvodnika i Glavu Crkve. Oni su tako i znak jedinstva Crkve koju u jedno povezuje Kristov Duh. Kolegij biskupa u zajedništvu s papom i kolegij prezbitera u zajedništvu s biskupom također su znak i svjedoci “Apostolske Tradicije”
Naša župa trenutno ima jednog kandidata za svećeništvo, ali ove godine nema kandidata za primanje toga sakramenta.
06.10.2024.